linkovi i moj privatni dnevnik
krhotine i BDSM
Blog
utorak, kolovoz 14, 2007
Da li cinjenica sto imam slobodne dane utjece posve pozitivno na mene? Ne posve! Ima vise razloga tome. Naime zadnjih dana sam ponovo bila samo na relaciji sterilni posao, kuca i tako u krug. Razlika je bilo u nekoliko opcih potopa i proloma oblaka koji su uzdrmali citavu zemlju i drzali ljude u stanju poprilicnog soka jer je izgledao kao SUDNJI DAN!!.

Osim pljusaka koji su drmali ucmalu i sparnu svakodnevicu meni drage smog metropole, upsjela sam se naci na pola sada sa prijateljem jos iz srednje skole i sa jednim od ex deckiju. Zadnjih dana je T. bio u Madjarskoj tako da mi je bilo poprilicno dosano, cak sam se latila gledanja televizije sto inace nikad ne radim, i uvijek nadjem nesto zanimljivije za isplanirati. Odgledala sam hrpu filmova iz kojih citate vec i vrapci (ako su i oni jos u Zg a ne otisli na ljetovanje) znaju!. Uglavnom jedno opustajuce i dalje su bili Crna guja, britanske krimi emisije posebice inspektor Morse kojeg gledam od pocetka emitiranja serije i nikako da mi se prestane svidjati.

Toliko uvijerljivo i ljudski dijeluje ta serija, u kojoj se ispreplicu dogadjaji koji se zaista dogadjaju u Engleskoj ali nisu nemoguce niti u drugim zemljama pa cak i u nasem susjedstvu. To je inspektor koji savreseno pokazuje koliko je ranjiv, koliko je covjek od krvi i mesa i osjecaja. Pun cinicnog i sarkasticnog humora, vozi meni osobno slatki oldtimer od autica i slusa klasicnu muziku, voli piti pivo i znao se ozbiljno utapati u alkoholu ne skrivajuci da nije nikakvo nevinasce. Ta sirova i moguca zbilja je nesto sto zaista cijenim dok gledam seriju, a posebice izostrenu  slikovitost imaju upravo britanske krimi serije.

No uglavnom osim tih serija i piz...... od emisija sa tva, jedino sto mi je ponekad znalo biti zanimljivo je vidjeti neke posebne fotografije koje je trebalo retusirati tijekom posla. Nekad zaista zna zanimiljivo biti, znam nekad i satima proucavati neke fotke. To je jedna druga zbilja koja se dogadja u trenucima dok sam ja u tom sterilnom zatvorenom prostoru sa neonskom rasvijetom, nimalo zraka, sa ljudima koji neznaju upravljati klima uredjajima i neprestalnom zagusljivoscu u zraku. Tu naravno ima i problema sa sinusima sto znaju svi kojima je dio posla upravo gledanje u ekran monitora i  svijesno ugrozivanje svojih vidnih mogucnosti i zdravlja u svrhu nekakve zarade za iduci mjesec.

Imala sam problema vec vise puta sa sinusima, sa titranjem u ocim narocito i kad bih zaklopila svoje kapke, nekad mi je srce neverjovatno tuklo iako nisam uopce pila kavu i rijetko zapalila cigaretu, osjecala sam se nekako prazno, staro, umorno, kao da sjedenje i gledanje u monitor na mene djeluje poput trcanja na maratonu. Kao da me ta umjetna svijetlost isusuje, kozu, energiju, svo dobro stanje mojih organa i potpuno me pretvara u neku nakupinu kosti, mesa, krvi, zila, stanica i masnoce, koja se povremeno digne da ode na wc ili u hodnik na neku cigaretu i li napravi pauzu da ubaci nesto u svoj zeludac. Najgorje je jasno i dalje u dane PMSa( i da ti dani zaista postoje, iako jos uvijek ima nekih koji misle da su to sve izmisljotine i glupavi razlozi za lose raspolozenje, te je lakse misliti da se netko zeli na taj nacin izvuci iz bilo koje obaveze, sto nikako nije jedinstveni slucaj!).

Sve osobe s kojima se inace povremeno susrecem i zovem ih prijateljima ili prijateljicama su vise manje na more otisle, a one koje nisu su ili samci koji opsesivno igraju igrice i trenutno uopce ne razmisljaju o potrazi za novom djevojkom, a drugi su pak ili sretno zaljubljeni dok treci vode bitke izmedju mozebitne buduce supruge i sincica kojemu treba punoooooo paznje.

Za ostale nemam pojma kamo su se sakrili i sto im se dogadja u zivotu, uglavnom shvatila sam danas da internet ne samo da ima nekad ulogu animatora, nego zaista popunjava (koliko god umijetno to bilo) one rupe i praznine izmedju onog trenutka kad su svi na ljetnim odmorima, a vi imate jos nekoliko sati na raspolaganju da nesto napravite sa vremenom ili ga samo jednostavno ubijete, a internetom je to naj lakse. Ovo je jedinstvena farma svega i svacega koja moze okupirati i cak se moze dogoditi da prema njoj formirati potpuna dogadjanja svakog dana, tj. ukoliko vas naglo pocne zanimati koliko je sati vise necete okrenuti broj, nego ce te otici na tocno vrijeme preko interneta i tamo potraziti isti podatak, i tako od malih sitnica do sve veceg i veceg broja rijesavanja dilema i trenutnih pitanja upravo tragajuci za odgovorima preko bilo kojeg omiljena pretrazivaca.

No jedna stvar se barem u mom slucaju promijenila,a ta je vrsta sitevoa i sadrzaj istih koje idem pregledavati, sve manje odlazim na chatove i forume, vise mi se nekako ne da natezati oko hrpe isti ili slicnih pitanja, ne da mi se pregledavati postove na istu temu od nekih novih Katica i Ivana koji su se pridruzili nekoj stranici ili forumu. Uopce me ne privlaci opsesivno ukljucivanje na hrpe chatova i mjesta za dateove, flert, kurvanje ili swinganje koji su svugdje prisutni, zasicena sam.

Jucer sam prije spavanja sanjarila o tome da sam stjuordesa i da se sevim sa putnikom iz aviona, a u jutro sam pak imala erotski san u kojem je projekcija neke osobe koja se udaje, dakle mladenke koja se posto poto zeli poseskasti sa kumom u wc i s tim sam se i probudila te lijepo obavila nakon duljeg vremena masazu tocke koja zadnje vrijeme ima satus vrlo rijetke vrste leptira kojoj prijeti izumiranje!

Istovremeno sam taman danas popila zadnju antibaby pilulu i sad samo vrtim palceve dok se ponovo ne probudi vulkancic. Pih. vrijeme mi se svodi na zbrajanje koliko mi je jos pilula ostalo i visenja na poslu nekad i do vrlo kasnih sati, gledajuci citav niz razlicitih fotografija. Naj smijesnije od svega je vidjeti kako sve manje ima novih fotografija a sve vise traze nekakve amatere koji ce za sicu fotkati nesto mobitelom ili nekim svojim foticem te poslati na njihovu adresu. Od prilike sl. metoda koju su prvo zapoceli iz 24sata, a sad sve vise to usvajaju i druge novine.

No sto ja imam s time i zasto bi me to zanimalo? Zapravo jedino sto me uz prckanje po fotkama i povremeno slaganje za neke klijente zanima je upravo piskaranje, naravno da to ne znaci da me zanima iskljucivo ovo kuckanje u blog obliku, ali zanima me i ono sto ne mora uopce biti bazirano na vlastitim spoznajama, vec bilo koji nivo literarnog, koliko god bila polupismena, u sebi imam neprestalno hrpe i hrpe misli koje je tesko baciti samo tako u nekakav jasan raspored, uobliciti iz toga nesto jasno svima. No po meni, razni pisci i razni tipovi stiva te stilovi pisanja su upravo nastali radi raznih pojedinaca ili grupica koji ce osjetiti nesto citajuci neku od ponudjenih knjiga, a to je ono sto po meni znaci dobra knjiga. To je ona koja zna doci do srca svojih citatelja koji ce se negdje u njoj ili stilu pisanja prepoznati kao osobe koje slicno razmisljaju o stvarnosti i dogadjanjima u svakodnevici.

Tako i mene neke knjige motiviraju a kod nekih vec mogu zaspati pri pogledu na sam omot knjige. Jednostavno i meni kao i mnogima u ovom nasem drustvu fali poticaj, motivacija, ono nesto sto navodi ljude da idu dalje u svojim zivotima, da se ne predaju nakon neke nedace ili problema u zivotu, da se pocnu baviti potpuno drugacijim tipom posla nakon godina i godina skolovanja za nesto drugo, te niz naj razlicitijih obrada u njihovom zivotu koji ih sve manje ili vise postupno mijenjaju do samog kraja njihovih zivota, bez obzira da li su trajali duze ili krace. Jedina istina je da sjecanje umiruceg i tako vise nije vazno kad jednog dana izdahne i nestane s ovog svijeta ostavljajuci samo svoje kosti da istrunu, ili se daju samljeti u sitan prah te stajati u necijoj sobi dok god netko vidi vezu izmedju te posude i bilo cega u zivotu.

Ja bi vise voljela potpuno nestati nego bilo sto ostaviti od dijelova tijela za sobom, to mi je sve nekako morbidno i nikad nisam zamisljala o odlasku sa svijet kao o necem nirvanskom nego istrinski tuznim, prozetim sijetom, suzama, bolom te necim za sto ja nikad nisam imala oko da osjetim svu ljepotu u tom dogadjaju. Mozda je to cin kulture i tradicije, te postovanja ali nikad nisam imala takvo razmisljanje o smrti i o mrtvim tijelima koje se nalaze u mrtv. kovcegu, sve to mi je bilo jezivo i nadam se da necu i ja tako otici.

Vaznije mi je da me pamte oni koji ce me pamtiti u svojim mislima, te kad oni nestanu a tako i ja s njihovim mislima o meni,  sve to i tako vise nece biti vazno. To je za mene jedini lijep nacin ispracanja nekog tko je umro od sprovoda, tuznih povorki i parada te zamisljanja kako ljudi jecaju  i tuguju, meni je to pre tesko i pre razdiruce.

Uh opet me neki crnjak uhvatio cim sam dosla u pricu o sprovodima. Nekako mi glava nije bas na mijestu ne razmisljam njome po redosljedu.

Nisam dugo vremena pisala a misli koje nisam uspjela istraziti su se nagomilale, jer su me u tome sprijecavale poslovne obaveze. Dakle to samo znaci da sam u poslu nasla dobar izlaz za mnogo stvari, npr. za manje mozganja o bitnim i potpuno ne bitnim stvarima, manje crckanja (za koje sam vec cula da se neki u mojoj blizini osjecaju ogoljeni i ugrozeni recenicama),  te puno manje druzenja sa roditeljima sto je smanjilo jednu dozu napetosti. No to ne znaci da sam sad flegma i da i dalje me nekad ne zagnjave, narocito majka upravo u slobodne dane kakav je ovaj. Ni jedan dan nemam dojam da sam se posebno vise odmorila, a kad se vratim na posao osjecam se umornije nego onda kad su mi rekli da si uzmem odmor.

Moram shvatiti koja je tajna dobrog i uspjesnog odmora a da to nije wellness vikend koji ukljucuje sve animacije i popratne sadrzaje koje bi i svaka zena i pokoji muski rado uzeli. Nisam se vec dugo niti vozila biciklom, svi sportski i rekreacijskih sadrzaji su se sveli na poneko pjesacenje od tocke A do tocke B ili C i to je sve. Mastarim o hrpi stvari koje si ne mogu priustiti jer jos uvijek nisam dobila placu iako se cini da se poplicno razvukla i oduljila isplata. Nadam se i neprestalno nadam da to nije sve i da ipak cu jedan dan cuti sretnu vijest i dobiti neku kovertu u ruke no za sada nema nekog nagovjestaja jedino dogovaram satnice prema rasporedu i zapisujem ih uredno na papir, svoj posao za sada odradjujem u redu, nitko se nije zalio ili uvrijedio ili naljutio na bilo sto i jos uvijek sam u milosti vecine i onih sa visim i nizim statusom, i onih koji su duze ili krace tamo.

Idem se sad spremati, vjerujem da cu veceras do Purgeraja, zanimljivo da naziv vecerasnjeg dogadjanja neodoljivo podsjeca na repertoar pjesama sa liste koja se vrtii u Jabuci.

Taman sam nabrzinu preletjela preko jednog foruma kojeg nisam nekog vrijeme pratila, jedino sam presla postove koji spominju moju snazniju i dlakaviju polovicu (osim na glavi!) i sto sam trazila fotke i neke zanimljive dizajne za kalendare. Trebaju mi neke svijeze ideje i zanimljivi spojevi.

Pusa svima, a narocito mojoj jedinoj sestri ako ikad baci oko na moj blog, a pogotovo na ovaj zadnji dio sa danasnjim datumom. Toliko od mene, a ja odoh sad u sparnu vecernju pricu kojoj jos neznam nastavak a jos manje kraj.
krhotinebdsm @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 0
Brojač posjeta
8879
Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.