linkovi i moj privatni dnevnik
krhotine i BDSM
Blog
utorak, kolovoz 28, 2007
Jucer sam posjetila svoju jedinu baku. Razveselila se jer sam joj ja najdraza unuka od svih pa cak i  od praunuka.

Jucer sam imala jedan dugotrajan i tezak razgovor sa dragim, sve je titralo osjecajima koji su se nakupljali, nervoza, pms i jos mnostvo drugih problema koje su i mene i njega mucili. Bila sam nevjerovatno ljubomorna na njegov talent i znanje upravljanja svim dijelovima njegovog zivota koliko je to moguce jednolicno i uspijesno, za razliku od mene koja sam kao crna ovca u odnosu. Neprestalno su se sljevali problem radi mojih mana, radi moje ljenosti, radi tog sto nikako da postanem do kraja odgovorna i konstantija u nekim segmentima zivota. Nisam imala stalni posao a onaj koji sam uspijela uhvatiti bio bi jedan od 2 ili 3 u citavoj godini, nevjerovatno bi me obeshrabrili neuspijesi, dokazi brojnih stvari koje neznam i koliko sam se udaljila od onog sto sam vjerovala da sam trebala steci dok sam bila u osnovnoj i srednjoj skoli, a to je sistemski nacin ucenja, pamcenje, savladavanje novih znanja i vjestine i opcenito volja da se puno tog proba.

No kod mene nista nije dovoljno strsilo osim neprestalne potrebe da se sakrijem, zavucem u neku rupu di ce me roditelji i oni kojima je stalo neprestalno cuvati i paziti od problema u zivotu. No u dragom sam nasla posve drugaciju osobnost od ove moje, a i moji roditelji nikad nisu bili zadovoljni mogucnoscu da postanem neka stara usidjelica, sama samcata bez bilo kakve mogucnosti da opstanem.

Sad kad sam uhvatila ovaj posao sve ostalo se u istom trenu zaustavilo, ljubav mi je pocela kliziti kroz osjetljive trenutke, sve me je pocelo zivcirati, organiziranost kao da mi pada iz dana u dan, cini mi se da mi sve izmice pod nogama. Sve je ugodno kad se poklopim po usima i buljim u ekran stancajuci te fotke u Photoshopu dok mi ne pocne curiti iz njih i dok me ne pocnu boljeti sa onim nevjerovatnim intenzitetom koji se prosiri na sinuse, a ja sam kao kartonska kutija sa graskogradom u glavi.

O nicemu drugom ne razmisljam, zaboravljam jesti, kad dodjem na net odvagujem zelim li se muciti gledanjem fetish krpica, precitavanjem foruma na kojima sam sve manje, tako da sam posve izgubila niti razgovora i zbivanja. No to je jace od mene, fetishi, sjajni materijali, poreba da me netko drzi pod kontrolom su mi duboko usadjene, jos vise u ove zadnje 4 godine. Mogu plakati i durit se jos uvijek, ali i dalje ljubav prema tom svijetu gospodari samnom, zamisljam se tako kao jedna situirana zenska osoba koja ce uskoro moci sjesti u svojim novim fetish krpicam u svoj novi auto koji samo sto nije u mojem vlasnistvu! A to mi se cini tako daleko jos uvijek, love nigdje jos uvijek, danas sam nacula da cu jos mrvicu morati pricekati pa cu vjerovatno tada dobiti lovu za sedmi mjesec i moc saznati sta ce biti sa isplatom za osmi, te dali imaju u vidu daljnji ostanak s obzirom na sve okolnosti i promijene u poslovanju te u nekim zaposelim clanovima.

Imam u planu i dalje do kraja godine realizirati i jednu monografiju i sportske kalendare i upisati vozacki jer u zadnje vrijeme samo o tome mislim. O tome i o solariju i o egipatskoj depilaciji i o promijeni imagea i o catsuiteu i o kojecemu drugome..Glava mi se doslovno puni idejama kad god me stignu ovakva dva dana off od posla, imam vremena tek onda razmisljati o svim drugim pojedinostima u zivotu, imam vremena sjest na klupu i promatrati ljude, ili ih gledati dok se vozim tramvajem i imam vremena za takvu ludost.

Rez!( a sad o danasnjem danu)

Danas sam dosla i do lijepih odluka a ta je da zapravo ja imam potpuno povijerenje u svog dragog i da on zaista je svojevrstan umijetnik koji je na pravom putu da ostvari veliki dio svojih snova, zelja i potreba, i da zaista zeli da se ja tu negdje nalazim, ne kao sijamski blizanac nego kao prava zenska osoba koja ima razumijevanja, uziva u umjetnosti i idejama svoje jace polovice te u onome sto zapravo i mene pokrece da kod sebe sagledam neke svoje karakteristike i razmisljanja bolje.

On je za razliku od mene s obje noge na zemlji, a ja sam vise osoba sa glavom u oblacima od momenta do momenta.

I dalje sam svijesna da nemogu napisati puni tekst jednog bloga samo u jednoj sekundi i da je samo o jednoj temi. No onaj tko voli ovakve zbunjole i osobe koje skacu sa jedne stvari na drugu i tako napune zapravo informacije o 5 situacija istovremeno, ce nadam se citati ovo.

Bila sam danas konacno na forumu. Cak sam dala poneki odgovor i osjetila olaksanje. Bol, gorcina i osjecaj koji me je pratio do danas se rasplinuo tocno u jutro.

Rijesavala sam vozacke testove no pala sam na svakom (jasno online oblika)!

Dragi je bio na voznji i dogovorili smo se bas sad skoro vidjeti.

Jedna od mojih prijateljica mi se danas javila, vratila se s mora i zeli da se nadjemo na kavi...

nevjerovatno koliko sam se tome razveselila, covjek bi rekao da sam pavle sam na svijetu, ali nije to bilo u pitanju nego ljetni odmori u kojima veliki broj onih s kojima se druzim ili vidjam su bili van Zagreba.

Cujemo se jedan dan cim stignem....pusa
krhotinebdsm @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 25, 2007
Eto me opet na poslu iz dana u dan. Zadnjih nekoliko dana se osjecam izmozdeno a ostajem na poslu u prosijeku 9 sati na dan, od 12 do 21. Nasla sam se sa dragim dva puta poslje posla. Imali smo opet razgovore o prihvacanju njegove zelje da fotka fetish fotke i sa domacim osobama. Nikako da to do kraja prozvacem, isto tako nemogu se pomiriti sa cinjenicom da i dalje manjka prostora za nase intimne susrete, pa tako i za fotkanje. Nekad imam dojam da se zasitio fotaknja mene, i uvijek kad probam ponovo pitati zasto je tomu tako dobim puno razloga zasto to nije pametna ideja i sto sve on misli da nedostaje. Zadnjih nekoliko puta se spomenulo i to sto nemam novih krpica za obuci za ta fotkanja, i da se po tome vidi da ni meni nije toliko stalno do tog, sto ja smatram da nije istina. I tako se oko toga sve cesce pokrecu diskusije i redovito postajem nervozna i osjecam se staro, istroseno, nedovoljno dobra za te namjene. Jos mi se ni jedna moja prijateljica ili prijatelj nisu javili za neku kavu ili nalazenje pa se i po pitanju socijalizacije osjecam jako ogranicena, i jedini dodir sa ljudima je na poslu. Necu ni spominjati da su jos uvijek stvari vezane za isplatu place nedorecene, i jos moram pricekati tijedan dana da se jedan vazan clan vrati sa godisnjeg pa da vidim hocu li tad dobiti placu konacno. Uz to imam problem sa novim uzimanjem ugovora za 8mj. Navodno da bi trebala se sad sama pobrinuti oko dobivanja tog papira a jednostavno ne poznajem nikog tko je u takvoj mogucnosti sad. To me jako opterecuje i jos uvijek neznam kako ce s tim ispasti, hoce li se to nekako srediti, nemam nikakav osjecaj, i nezadovoljna sam radi tih komplikacija kojih je svakim danom sve vise i vise. Trenutno sam uzela mali predah od rada, vec sad se osjecam umorno, jos malo pa se nadam da cu stici rucati ono sto sam ponjela sa sobom od doma. Nekako mi se zivot odvija dosadnjikavo iako ima povremeno dosta stresa na poslu kad se hitno treba istovremeno puno tog napraviti, osjecam se tad nemocno i osjecam da me izdaje snaga, a da ne govorim da mi se svako malo upale sinusi od odvratno postimanih monitora. Svaki drugi dan gutam aspirine C kao bombone jer inace nemogu izdrzati napor i buljenje u komp toliko dugo. Isto tako se jako malo krecem, hodam ili radim bilo sto fizickog pa se osjecam usporeno i umorno te sa manjkom kondincije za bilo sto. Moram si uskoro nesto napraviti po tom pitanju, bicikl ili nesto sl. Toliko za sad od mene, citamo se neki drugi dan kad stignem...
krhotinebdsm @ 16:24 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 21, 2007

Poprilicno sam ljuta sto se tice neisplacene place. Vec sam na ovom novom poslu od kraja 6mj. A nisam dobila ni lipe! Ne znam koliko ce ovo jos potrajati, ali kad se situacija kontinuirano ne razvija u nikakvom smijeru a ja dolazim i uredno popunjavam (barem po meni) ono sto se trazilo od mene, i ako kazu nakon tog da su samnom zadovoljni, cemu toliko kvaka oko isplate? Znam da ovo nije jedini primjer u kojem covjeka iskoriste pa mu onda nista ne plate, ali mislim da svatko najvise mrzi kad se to njemu ili njoj dogadja. Na vlastitom primjeru, na vlastitoj kozi je uvijek ovo najbolnije i naj neugodnije. Stavljena sam u poziciju zamorca koji svaki dan zivi na rutinirani nacin, a cak i zamorac nekad dobije poslasticu koju voli, za razliku od mog primjera.

 

Ne zalim se uopce na opus posla, dapace svidja mi se sve vise i vise ulagati puno paznje i pozornosti na dobro obradjenu fotku u PS, to mi je sve veci izazov i uopce mi to nije tesko. Ali cisto susta realnost me tijera da se ne osjecam ugodno jer nesto fali u citavoj toj idili, a to nesto je jasno financijskog karaktera. Ja ne mogu utjecati na to, moram biti mirna, ne previse spominjati bilo sto vezano za isplatu i ostaviti nekim drugim osobama da to rijese umjesto mene, a u tom slucaju je osjecaj kao da sam invalidna osoba, ogranicenih sposobnosti,psihofizicki.

 

I dalje je jasno da si nemogu nista isplanirati viseg od npr. slaganja pizze za dragim, ili nekakvog kratkog izleta u prirodu, sve dugorocnije i drugacije je komplicirano i zahtijeva jos novaca. Nemogu nista uloziti niti u sebe niti u bilo koju stvar koja je u interesu mog razvoja a to je takodjer uzasan osjecaj. Htijela sam si priustiti odlazak na dva eventa koja se dogadjaju sad 28/29.8. ali posto i dalje nema novca izgleda da cu to propustiti, isto tako uskoro cu opet morati zicati za novu kutiju antibaby pilula, trebala bi si malo dotijerati bicikl a dragi me nagovara da kupim novi sa boljim preformancama, jer s ovim ne mogu nista konkretno.

 

Zeljela bi se baviti jos nekom rekreacijom, tipa squash, tenis, plivanje, fitness ili bilo koji drugi oblik sportske svijesti. Zaista mi je grozno sto na poslu neprestalno sjedim i malo se krecem. Osjecam posljedice u takvom poslu u stilu bolova u ledjima, u vratu, opcenito sam se udebljala 3 kg viska, neprestalno mi se upale sinusi od buljenja u monitor, od lose podesene klime, od stresa.

 

No dobro da nebi sve bilo crno, moram dodati da se moj odnos sa dragim postupno poboljsao od posljednjeg puta sto sam pisala. Od kad se vratio cini se puno pazljiviji, jucer smo kod mene slagali pizzu a on je revno obavio gotovo citavu pripremu pizze i sam trazio da sve on nareze i poslaze. Pizza je bila super a i on je opcenito izgledao zadovoljno sto mi je bilo jako vazno nakon kojekakvih stresnih situacija koje su se dogadjale.

 

Nedavno smo uspjeli i nesto njeznosti izmijeniti u njegovom auticu na jednom parkingu prije nego sto mi je dosla menga, trenutno je i na pauzi sa alkoholom sto takodjer vidim kao jos jedan pozitivan dio, a jos bolje je sto, je to sto se sam odlucio na pauzu. Ja sam zadnjih par dana popila po jednu do dvije pive, a on se lijepo drzi sokova i jos uvijek ustraje. Planira dosta aktivnosti i voznje biciklom, a sam je izjavio da se bolje osjeca kad ne popije nakon voznje alkohol jer to posve uklanja bilo kakav efekt koji zeli postici tom voznjom.

 

Jos uvijek nisam do kraja prihvatila njegovu zelju da postane novi T. Dolenec ili neki sl. fotograf. Ne volim i ne zelim recenice tipa: A kako oni ili njihove odabranice to mogu i toleriraju bez problema a ja «kenjkam» da mi se to ne svidja bas narocito. I dalje imam zelju da sudjelujem i ja u tome, da mu i ja budem inspiracija za fotkanje a ne samo neke druge osobe, a to je ono sto stalno osjecam, a zadnje vrijeme osjecam i da sam se jako udaljila od bdsm stvari. Jednostavno ih kronicno nedostaje, nema se mijesta, vremena i opcenito je tu velika praznina pa malo po malo sam skroz razrijedila odlaske na internet, na lokacije gdje sam prije zalazila. Ne osjecam se dobro kad mi u glavi sve zuji od zelje da mi se odvija nesto a sve je zamrznuto i nista se ne dogadja.

 

On zato sa svoje strane radi zasebne korake bez obzira na to koliko mi se ne svidjalo to fotkanje i vec je obavio dva puta neko fotkanje, a i dalje razmijenjuje porukice kad god dodje gore a i ima sve te brojeve ljudi koje ja nikad jos nisam vidjela, tako da se osjecam poprilicno udaljena  od svih tih zbivanja koje on planira. Jedina karika koja me jos drzi od svih je jedna izvjesna IYX osoba koju sam na samom pocetku ulaska i upoznavanja sa bdsmom upoznala, i s kojom jedino jos odrzavam nekih kontakt i vidim se na ponekoj kavi.

 

I mogu ja biti ljubomorna na druge parove kod kojih su neke stvari drugacije poslozene, koji su duze u vezi i kod kojih se vidi da su kompatibilni kao lonac i poklopac, dok kod mene je stvar specificna, dosta tog u mom odnosu sa dragim je drugacije od uobicajenog, on radi drugacije korake od i jedne muske osobe koju sam ikad upoznala, i mozda je to ono sto me takodjer tako privuklo k njemu. Ne moze se reci da je progutao knjigu bontona i da je u svemu galantan, da prica francuski za dorucak, njemacki za rucak a ruski ili ceski za veceru, isto tako se ne moze reci da s njim idem u kino, kazaliste ili u operu, ali definitivno je osoba s kojom bi jedino se odvazila napraviti bilo koju rizicnu situaciju. Ne mislim pod tim opljackati s njime banku ili neku sl. glupavu radnju, nego bi bila spremna za neke situacije koje po meni svacija djevojka ne bi prihvatila tako lako.

 

No za sad sam jos uvijek na tom jednom konzervastom putu u kojem je on moj princ koji se bavi internetom i stranicama, ne vozi neku opaku pilu od auta, vozi jeben bicikl, ima jeben kompijuter, nije crnac ali to me jednostavno nikad nije brinulo, i jednostavno ima toliko specifican smisao za humor da je tesko da ne osjecam nikakvu slabost i sklonost prema njemu. On je kao osoba u toliko stvari posve drugaciji od mene, sexualnost, ljubav prema mahjonggu, slaganju nekog dobrog rucka, mackama kao kucnim ljubimcima i odlascima na fetish mjesta nam je jednako jaka i ono sto naj najcesce spaja u nasim zanimacijama.

 

Jos jedan rez u ovom izvjestaju!

 

Spomenut cu da ima nekoliko stvari koje se nadam uspjesno posloziti do kraja ove godine. Neke od njih su, doci do nekog beauty tretmana (sauna, solarij, manikura, frizer i sl.), neki od vec ranije spomenutih sportskih aktivnosti u svrhu poboljsanja kondicije i ponovog sklesanja dobre figure, kupovina neke nove krpice i cipela, vadjenje osobne iskaznice koja istjece sada u 9 mj., sloziti nesto prigodno za dragog kao poklon ukoliko ne uspjem do tad nesto kupiti, te vidjeti da li da ulozim lovu u novi bicikl sa novom opremom, da dam popraviti role ili da novac bude za polaganje vozackog?! Do kraja godine jos cu trebati izraditi sportske kalendare i cestitke kao i prosle godine i vidjeti koliko ce ova «idila» sa poslom potrajati?! Hocu li dobiti cipelicu ili ce me dalje ukljuciti u svoje aktivnosti.?! Jos mi je palo na pamet uz sve ove misli i da bi si zeljela osvjeziti mjesto tetovaze od ranije novom, no to vec u startu znam da je barem 800 kn. ne znam koja je razlika kad se radi o radjenju nove tetovaze preko stare.

 

To bi bilo sve za sad od mene...citamo se ponovo uskoro...to be continued!

krhotinebdsm @ 12:33 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, kolovoz 15, 2007
To je u kratko obiljezilo veliki dio i najvise unesene pozornosti danas. Nikamo nisam isla, navukla sam vec davno rolete i nedavno ponovo upalila komp. Prvi put uopce nisam otisla u bespuce interneta nego sam zapocela slagati bazu za sportski kalendar za 08 godinu. Sad sam taman nakon duljeg citanja knjige koju je napisala Zrinka Pavlic, pod radnim naslovom Svijet&prakticna zena otisla u kuhinju slozit si jedan fini vocni mix a zatim sam se upravo usidrila u svoju sobu za kompom. Preletijela sam u brzini preko jednog foruma ali nisam se logiravala, zatim sam pobrizala smece(spam junk) sa svog maila otkrivajuci da mi vise nitko ne pise emailove, osim reklamacija i spam stvarcica koje u90% slucajeva stizu bez greske.

Nakon brzog uklanjanja smeca sjetila sam se da sam jucer dobila informaciju o jednoj fotki pa sam bacila pogled na deviantart i slicicu pod jednim profilom. Brzo sam preletijela i nestala jednako brzo kao sto sam otvorila tu stranicu. Nakon tog sam se sjetila jos jedne informacije o nekim novim fotkama golih, sibanih guza od kojih neke poznajem iz prve ruke tako da sam jos i tamo bacila jedan pogled a zatim mi se ukazao nakon svega jedna ohrabrujuc i razdragan osmijeh na ustima.

Jucerasnja vecer je prosla uznemirujuce. Saznala sam na glup nacin da je jedna meni jako bliska osoba, citaj (moj dragi) ipak ufotkao neku osobu i to 2x u nekom razdoblju a da sam ja slucajno nabasala na jednu recenicu sa foruma preko koje sam poslagala brzo kockice a zatim mi je razgovor u autu dodatno rasvijetlio citav slucaj. Jos uvijek imam neki gorak okus u ustima, sto od piva, sto od jedne tequille, sto od saznanja (barem ja imam takvu viziju u svojoj glavi) da me ni vlastiti dragi ne misli i ne zeli staviti ili ufotkati u stilu ovog kako je ufotkao neku nepoznatu zensku osobu.

Uglavnom dojam je bio da sam, stara, nedovoljno kvalitetna da bi jednako dobro samnom ispale fotke slicnog tipa, a tih barem ima za dva dobra DVDa, no svi su tako brizno ufotkani i sakriveni, kao da se imam neprestalno cega sramiti ili kao da se moj dragi srami mene, onog tko ili sto ili kakva sam ja, te da uvijek misli da svakog drugog je vrijednije i zanimljivije ubaciti u ulogu modela nego vlastitu djevojku.

Ovo mi je vec ranije bila duga dilema, od prilike kao i u stilu dileme oko tog da li i koliko je dobro i u redu pristati na nagovaranje vezano za ubacivanje neke trece osobe u sexualne stvari. Naravno jos kad se tu spomene i da ima citav popis stvari koje bi takva treca osoba trebala imati i da bi to sve bilo diktirano iskljucivo putem uma mog dragog, a znamo kako nekad ako ne i uvijek razmisljaju muske glave o takvim stvarima, a jedna od onih koje strse je jasno broj ili starost osobe, te to da jasno da mora biti privlacna ili napaljujuca i mojem muskom.

Dakle sto tu ne stima? Jedino ne stima to da sam ja preskocila neke korake prije i da sam prije svega zeljna uloge vijerne i dobre djevojke, bolje polovice koja ce voljeti, i zeljeti biti sve svom muskarcu bez da mu ustrebaju jos neke nadopune ili da nakon nekog vremena se njegove zamisli o zivotu, zaradi i nacinu poslovanja svedu na one za kojima ja samo kaskam i nemam slicnu putanju.

Za pocetak posto nije bilo nikakvog sexa i nastala je ta jedna jama, rupa iz koje nikako da izadjem je dovoljno jak razlog zasto se mogu i imam pravo rogusiti na neprestalne mastarije i njegovo paralelno unasanje nekih sadrzaja u svom zivotu u odnosu na mene koja sam tomu vec neko vrijeme okrenula ledja, s kozom se mogu igrati eventualno ako izvucem svoje cizme i idem ih gladiti i mirisati, ili ukoliko pokusam se prisjetiti nekih trenutaka koji su me u takvoj manjkavosti podsjetile na to da jos uvijek imam izvjesne potrebe, i jasno ne samo za obicnim sexom i mazenjem nego i za bdsm igrama kojih je onoliko koliko uspjem pronaci clanaka i fotografija koje me inspiriraju.

Stalno imam dojam da mi sva ta extaza i uzbudjenje izmicu da stalno zaostajem i padam u nastojanju da ju dostignem kao preko kore banane, stalno je tu negdje a opet uvijek sam ja ta koja pruza ruke, koja se grci u nastojanju da ju sustignem, od prilike kao prelijepi arapski konj koji odjuri cim mu se priblizim na par metara i tako cijelo vrijeme. Sve te stvari me dovode u zablude a muku mucim jer se osjecam iskljuceno iz nekadasnjih aktivnosti, nemam vremena za puno tog pa nabrzinu ubacujem citanje novih knjiga, pracenje sadrzaja na parove razbroj pa od tud i sav kosmar i neprestalna ljutnja koja se dize svako toliko. Jasno da nesto ima veze i sad pmsom ali uglavnom nikako da se opustim i neprestalno cim imam vremena za razmisljanje me prate ovake misli, nagadjanja i pitanja na koja nikako da do kraja dobim odgovor iz prve ruke.

Zasto je tomu tako, mozda i ne saznam tako skoro,mozda se onaj moj ponovo naduri ukoliko slucajno naleti i procita koji dijelic danasnjeg posta, ali i smijesno je da mu je bitnije da se osjeca razgoljeno i razotkriveno nego da ovo iskoristi nekad za samo edukaciju, u smislu da vise razmisli o razlozima zasto ga spominjem i zasto imam potrebu nesto ispisati pa cak i tu, a ne neprestalno sve gutati u bradu i sakrivati od svijesti. Sve te stvari su stalno tu negdje, prisutne i nije dovoljno da ih se rijesi povremenim duzim dijalozima uz nekoliko casa (krigla) piva, pokoju cigaretu(ja) te tapsanje po ledjima u stilu (sada sam shvatio, mozemo li nastaviti dalje zivjeti nase zivote bez tih dilema?), te poneki ohrabrujuc smijesak, ili njezna gesta koja ujedno nekad podsjeti i na taj nedostatak sexualnog osim u nasim glavama.

I moze se netko osjecati ovako ili onako, ali takva sam ja, JA sam osoba koja ce ukoliko nema drugog nacina da nesto izbaci iz svog sistema to napraviti pisanim rijecima, recenicama i ponovo to procitati i sama, nadajuci se da ce mozda nakon svakog novog citanja doci i sama do rijesenja bilo kojeg problema o kojem sam pisala ranije. Nekad precitavanja starih gresaka, znaju pridonjeti novim spoznajama o tome sto tada nije valjalo u mojim razmisljanjima i kako sam trebala postupiti, te sve to uzeti kao dobru poruku za buduce dogadjaje.

No figa je to ukoliko je netko kao klinac koji neprestalno ponovo i ponovo voli gurat prst u uticnicu i to i kad ga istuku i kad mu kazu sto puta NE , NE I NEE, on se samo smije, smijeska, kima glavom ozbiljno kao (shvatio/la sam da je ne pili vise s tim), i cim se netko udalji ili okrene na koju minutu opet je pored uticnicne i opet radoznalo gura prst. Zasto je ta potreba toliko izrazena kod mene tesko je vrlo jednostavno pojasniti, psihijatar npr. takodjer ne bi mogao opisati bilo kojeg svog klijenta podrobno u svega dvije ili tri rijeci ili nekad cak niti u jednoj jedninoj recenici. Ja ne mislim radi tog da sam ja luda, dapace na znanstvenoj bazi iz prve ruke potvrdjeno mi je da nisam genijalka ali isto tako i da imam jednu dobru i zdravu prosjecnu inteligenciju "Onu opcu" iako nisam nikad probala zaista rijesiti neke jasnije i odredjenije testove.( Jer tipova inteligencija je sve vise i vise, i nalosije je reci za nekog da je glup ukoliko mu ne funkcionira svaki od tih tipova inteligencije jednako snazno i jasno) to je ono radi cega se nemam razloga osjecati losom osobom, glupavom osobom, osobom koja je samo razmazena i neprestalno gleda samo kako da prodje lakse.(koga bi ja to mogla zavaradi oko tog, s obzirom da mi je zivot trenutno kao zrvanj ili mlinski kamen?!) koga ne bi zanimalo rijesiti i izvuci se iz tih problema na dobar nacin i to sto prije?! Bila bi tek onda luda da ispadne da ne shvacam da je zivot pored mene tekao i prije nego sam zaceta u majcinom trbuhu a teci ce i sada, i onda i vazda dok god se nas predivni planet jednog dana ne raspukne od silnog pritiska i problema.

Uh, fino sam opustila svoje mozdane vijuge nakon nekog vremena, koliko malo pisanja moze nekom pomoci u nekim trenucima, samospoznajama, to je nesto ne procijenjivo, a to znaju svi koji jednako poput mene rado vole nesto zapisati bilo gdje i bilo kada. Ne znam sto mi zivot planira ostatak dana, ali ja cu sad prekinut sa pisanjem i pokusati saznati ovu dilemu, (barem nju u ovom trenutku je najlakse razrijesitit u odnosu na sve one gore i ranije spomenute, u ovom ali i u svim ostalim postovima od ranije).

Hvala svima koji i dalje pisu zanimljivo, jest da ne odgovaram i ne pratim stalno, ali razlog zasto sam bilo ciji stavila u popis zanimljivih domacih blogova ili siteova je upravo zato sto sam uocila nesto iznimno i sto sam prepoznala kao nesto sto se slaze sa izrazima: Zanimljivo, drugacije, duhovito, nasmijava me nekad do suza ili jednostavno mi je drago da takav cyberspace i link postoji!.

Pozdrav...pisem ponovo cim stignem, sad sam odlucila da cu ponovo cesce se truditi uhvatiti vremena za ove moje piskarije, pa kog zanima nek i dalje prati, kudi, tapse me po ledjima ili samo posalje poruku preko nekog drugog da zna da imam svoj blog tu, ili ako ga/ju ne zanima najbolje je odmah prestati citati nakon nekoliko rijeci i jednostavno se posvetiti nekom/necijem zanimljivijem blogicu ili sit
eu.
krhotinebdsm @ 17:18 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 14, 2007
Da li cinjenica sto imam slobodne dane utjece posve pozitivno na mene? Ne posve! Ima vise razloga tome. Naime zadnjih dana sam ponovo bila samo na relaciji sterilni posao, kuca i tako u krug. Razlika je bilo u nekoliko opcih potopa i proloma oblaka koji su uzdrmali citavu zemlju i drzali ljude u stanju poprilicnog soka jer je izgledao kao SUDNJI DAN!!.

Osim pljusaka koji su drmali ucmalu i sparnu svakodnevicu meni drage smog metropole, upsjela sam se naci na pola sada sa prijateljem jos iz srednje skole i sa jednim od ex deckiju. Zadnjih dana je T. bio u Madjarskoj tako da mi je bilo poprilicno dosano, cak sam se latila gledanja televizije sto inace nikad ne radim, i uvijek nadjem nesto zanimljivije za isplanirati. Odgledala sam hrpu filmova iz kojih citate vec i vrapci (ako su i oni jos u Zg a ne otisli na ljetovanje) znaju!. Uglavnom jedno opustajuce i dalje su bili Crna guja, britanske krimi emisije posebice inspektor Morse kojeg gledam od pocetka emitiranja serije i nikako da mi se prestane svidjati.

Toliko uvijerljivo i ljudski dijeluje ta serija, u kojoj se ispreplicu dogadjaji koji se zaista dogadjaju u Engleskoj ali nisu nemoguce niti u drugim zemljama pa cak i u nasem susjedstvu. To je inspektor koji savreseno pokazuje koliko je ranjiv, koliko je covjek od krvi i mesa i osjecaja. Pun cinicnog i sarkasticnog humora, vozi meni osobno slatki oldtimer od autica i slusa klasicnu muziku, voli piti pivo i znao se ozbiljno utapati u alkoholu ne skrivajuci da nije nikakvo nevinasce. Ta sirova i moguca zbilja je nesto sto zaista cijenim dok gledam seriju, a posebice izostrenu  slikovitost imaju upravo britanske krimi serije.

No uglavnom osim tih serija i piz...... od emisija sa tva, jedino sto mi je ponekad znalo biti zanimljivo je vidjeti neke posebne fotografije koje je trebalo retusirati tijekom posla. Nekad zaista zna zanimiljivo biti, znam nekad i satima proucavati neke fotke. To je jedna druga zbilja koja se dogadja u trenucima dok sam ja u tom sterilnom zatvorenom prostoru sa neonskom rasvijetom, nimalo zraka, sa ljudima koji neznaju upravljati klima uredjajima i neprestalnom zagusljivoscu u zraku. Tu naravno ima i problema sa sinusima sto znaju svi kojima je dio posla upravo gledanje u ekran monitora i  svijesno ugrozivanje svojih vidnih mogucnosti i zdravlja u svrhu nekakve zarade za iduci mjesec.

Imala sam problema vec vise puta sa sinusima, sa titranjem u ocim narocito i kad bih zaklopila svoje kapke, nekad mi je srce neverjovatno tuklo iako nisam uopce pila kavu i rijetko zapalila cigaretu, osjecala sam se nekako prazno, staro, umorno, kao da sjedenje i gledanje u monitor na mene djeluje poput trcanja na maratonu. Kao da me ta umjetna svijetlost isusuje, kozu, energiju, svo dobro stanje mojih organa i potpuno me pretvara u neku nakupinu kosti, mesa, krvi, zila, stanica i masnoce, koja se povremeno digne da ode na wc ili u hodnik na neku cigaretu i li napravi pauzu da ubaci nesto u svoj zeludac. Najgorje je jasno i dalje u dane PMSa( i da ti dani zaista postoje, iako jos uvijek ima nekih koji misle da su to sve izmisljotine i glupavi razlozi za lose raspolozenje, te je lakse misliti da se netko zeli na taj nacin izvuci iz bilo koje obaveze, sto nikako nije jedinstveni slucaj!).

Sve osobe s kojima se inace povremeno susrecem i zovem ih prijateljima ili prijateljicama su vise manje na more otisle, a one koje nisu su ili samci koji opsesivno igraju igrice i trenutno uopce ne razmisljaju o potrazi za novom djevojkom, a drugi su pak ili sretno zaljubljeni dok treci vode bitke izmedju mozebitne buduce supruge i sincica kojemu treba punoooooo paznje.

Za ostale nemam pojma kamo su se sakrili i sto im se dogadja u zivotu, uglavnom shvatila sam danas da internet ne samo da ima nekad ulogu animatora, nego zaista popunjava (koliko god umijetno to bilo) one rupe i praznine izmedju onog trenutka kad su svi na ljetnim odmorima, a vi imate jos nekoliko sati na raspolaganju da nesto napravite sa vremenom ili ga samo jednostavno ubijete, a internetom je to naj lakse. Ovo je jedinstvena farma svega i svacega koja moze okupirati i cak se moze dogoditi da prema njoj formirati potpuna dogadjanja svakog dana, tj. ukoliko vas naglo pocne zanimati koliko je sati vise necete okrenuti broj, nego ce te otici na tocno vrijeme preko interneta i tamo potraziti isti podatak, i tako od malih sitnica do sve veceg i veceg broja rijesavanja dilema i trenutnih pitanja upravo tragajuci za odgovorima preko bilo kojeg omiljena pretrazivaca.

No jedna stvar se barem u mom slucaju promijenila,a ta je vrsta sitevoa i sadrzaj istih koje idem pregledavati, sve manje odlazim na chatove i forume, vise mi se nekako ne da natezati oko hrpe isti ili slicnih pitanja, ne da mi se pregledavati postove na istu temu od nekih novih Katica i Ivana koji su se pridruzili nekoj stranici ili forumu. Uopce me ne privlaci opsesivno ukljucivanje na hrpe chatova i mjesta za dateove, flert, kurvanje ili swinganje koji su svugdje prisutni, zasicena sam.

Jucer sam prije spavanja sanjarila o tome da sam stjuordesa i da se sevim sa putnikom iz aviona, a u jutro sam pak imala erotski san u kojem je projekcija neke osobe koja se udaje, dakle mladenke koja se posto poto zeli poseskasti sa kumom u wc i s tim sam se i probudila te lijepo obavila nakon duljeg vremena masazu tocke koja zadnje vrijeme ima satus vrlo rijetke vrste leptira kojoj prijeti izumiranje!

Istovremeno sam taman danas popila zadnju antibaby pilulu i sad samo vrtim palceve dok se ponovo ne probudi vulkancic. Pih. vrijeme mi se svodi na zbrajanje koliko mi je jos pilula ostalo i visenja na poslu nekad i do vrlo kasnih sati, gledajuci citav niz razlicitih fotografija. Naj smijesnije od svega je vidjeti kako sve manje ima novih fotografija a sve vise traze nekakve amatere koji ce za sicu fotkati nesto mobitelom ili nekim svojim foticem te poslati na njihovu adresu. Od prilike sl. metoda koju su prvo zapoceli iz 24sata, a sad sve vise to usvajaju i druge novine.

No sto ja imam s time i zasto bi me to zanimalo? Zapravo jedino sto me uz prckanje po fotkama i povremeno slaganje za neke klijente zanima je upravo piskaranje, naravno da to ne znaci da me zanima iskljucivo ovo kuckanje u blog obliku, ali zanima me i ono sto ne mora uopce biti bazirano na vlastitim spoznajama, vec bilo koji nivo literarnog, koliko god bila polupismena, u sebi imam neprestalno hrpe i hrpe misli koje je tesko baciti samo tako u nekakav jasan raspored, uobliciti iz toga nesto jasno svima. No po meni, razni pisci i razni tipovi stiva te stilovi pisanja su upravo nastali radi raznih pojedinaca ili grupica koji ce osjetiti nesto citajuci neku od ponudjenih knjiga, a to je ono sto po meni znaci dobra knjiga. To je ona koja zna doci do srca svojih citatelja koji ce se negdje u njoj ili stilu pisanja prepoznati kao osobe koje slicno razmisljaju o stvarnosti i dogadjanjima u svakodnevici.

Tako i mene neke knjige motiviraju a kod nekih vec mogu zaspati pri pogledu na sam omot knjige. Jednostavno i meni kao i mnogima u ovom nasem drustvu fali poticaj, motivacija, ono nesto sto navodi ljude da idu dalje u svojim zivotima, da se ne predaju nakon neke nedace ili problema u zivotu, da se pocnu baviti potpuno drugacijim tipom posla nakon godina i godina skolovanja za nesto drugo, te niz naj razlicitijih obrada u njihovom zivotu koji ih sve manje ili vise postupno mijenjaju do samog kraja njihovih zivota, bez obzira da li su trajali duze ili krace. Jedina istina je da sjecanje umiruceg i tako vise nije vazno kad jednog dana izdahne i nestane s ovog svijeta ostavljajuci samo svoje kosti da istrunu, ili se daju samljeti u sitan prah te stajati u necijoj sobi dok god netko vidi vezu izmedju te posude i bilo cega u zivotu.

Ja bi vise voljela potpuno nestati nego bilo sto ostaviti od dijelova tijela za sobom, to mi je sve nekako morbidno i nikad nisam zamisljala o odlasku sa svijet kao o necem nirvanskom nego istrinski tuznim, prozetim sijetom, suzama, bolom te necim za sto ja nikad nisam imala oko da osjetim svu ljepotu u tom dogadjaju. Mozda je to cin kulture i tradicije, te postovanja ali nikad nisam imala takvo razmisljanje o smrti i o mrtvim tijelima koje se nalaze u mrtv. kovcegu, sve to mi je bilo jezivo i nadam se da necu i ja tako otici.

Vaznije mi je da me pamte oni koji ce me pamtiti u svojim mislima, te kad oni nestanu a tako i ja s njihovim mislima o meni,  sve to i tako vise nece biti vazno. To je za mene jedini lijep nacin ispracanja nekog tko je umro od sprovoda, tuznih povorki i parada te zamisljanja kako ljudi jecaju  i tuguju, meni je to pre tesko i pre razdiruce.

Uh opet me neki crnjak uhvatio cim sam dosla u pricu o sprovodima. Nekako mi glava nije bas na mijestu ne razmisljam njome po redosljedu.

Nisam dugo vremena pisala a misli koje nisam uspjela istraziti su se nagomilale, jer su me u tome sprijecavale poslovne obaveze. Dakle to samo znaci da sam u poslu nasla dobar izlaz za mnogo stvari, npr. za manje mozganja o bitnim i potpuno ne bitnim stvarima, manje crckanja (za koje sam vec cula da se neki u mojoj blizini osjecaju ogoljeni i ugrozeni recenicama),  te puno manje druzenja sa roditeljima sto je smanjilo jednu dozu napetosti. No to ne znaci da sam sad flegma i da i dalje me nekad ne zagnjave, narocito majka upravo u slobodne dane kakav je ovaj. Ni jedan dan nemam dojam da sam se posebno vise odmorila, a kad se vratim na posao osjecam se umornije nego onda kad su mi rekli da si uzmem odmor.

Moram shvatiti koja je tajna dobrog i uspjesnog odmora a da to nije wellness vikend koji ukljucuje sve animacije i popratne sadrzaje koje bi i svaka zena i pokoji muski rado uzeli. Nisam se vec dugo niti vozila biciklom, svi sportski i rekreacijskih sadrzaji su se sveli na poneko pjesacenje od tocke A do tocke B ili C i to je sve. Mastarim o hrpi stvari koje si ne mogu priustiti jer jos uvijek nisam dobila placu iako se cini da se poplicno razvukla i oduljila isplata. Nadam se i neprestalno nadam da to nije sve i da ipak cu jedan dan cuti sretnu vijest i dobiti neku kovertu u ruke no za sada nema nekog nagovjestaja jedino dogovaram satnice prema rasporedu i zapisujem ih uredno na papir, svoj posao za sada odradjujem u redu, nitko se nije zalio ili uvrijedio ili naljutio na bilo sto i jos uvijek sam u milosti vecine i onih sa visim i nizim statusom, i onih koji su duze ili krace tamo.

Idem se sad spremati, vjerujem da cu veceras do Purgeraja, zanimljivo da naziv vecerasnjeg dogadjanja neodoljivo podsjeca na repertoar pjesama sa liste koja se vrtii u Jabuci.

Taman sam nabrzinu preletjela preko jednog foruma kojeg nisam nekog vrijeme pratila, jedino sam presla postove koji spominju moju snazniju i dlakaviju polovicu (osim na glavi!) i sto sam trazila fotke i neke zanimljive dizajne za kalendare. Trebaju mi neke svijeze ideje i zanimljivi spojevi.

Pusa svima, a narocito mojoj jedinoj sestri ako ikad baci oko na moj blog, a pogotovo na ovaj zadnji dio sa danasnjim datumom. Toliko od mene, a ja odoh sad u sparnu vecernju pricu kojoj jos neznam nastavak a jos manje kraj.
krhotinebdsm @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 0
Brojač posjeta
8879
Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.